Ovih paklenih letnjih dana naišao sam na naslov: "Na Štrandu i bazenima jedini spas od vreline u Novom Sadu". Ovakve i druge slične poruke građanima Novog Sada mediji ponavljaju kao mantru. Zašto, i da li uopšte ovaj nesnosni požar možemo gasiti jedino gnjuranjem pod vodu?
Gde nam je sve postalo toliko pakleno toplo? Za one koji tokom leta sve češće samo beže iz jednog u drugo klimatizovano utočište snižavajući pritom termostat “da brže oladi”, najveći šok su svakako ulice grada. ![]() |
Savremeni gradovi predstavljaju "ostrva vreline" (Urban heat islands) |
Nesumnjivo je da letnje vrućine i na ovim prostorima postaju sve češće i žešće, što potvrđuju i brojni oboreni rekordi tokom poslednje decenije. Ne zalazeći ovom prilikom u globalne promene klime, njene uzroke i pravce, koliko zapravo mi sami utičemo na klimu našeg najbližeg okruženja?
Najbolji pokazatelj promena klime u gradu u odnosu na okolne ruralne i prirodne predele je temperatura iznad tla (1,5-2 m). Noću, razlika u ovoj temperaturi u velikim gradovima i susednom, okolnom području može biti i 12 stepeni! Glavni uzroci pojave takvih “urbanih ostrva vreline” (urban heat islands) su sasvim očigledni - na prvom mestu manjak zelenila, zatim materijali koji se koriste za gradnju u urbanim sredinama (beton, asfalt, čelik i dr), organizacija prostora (visoke zgrade, tesne ulice), veštački izvori toplote i brojni drugi. Sve navedene uzroke proizvodimo mi sami, ali isto tako možemo i da ih uklonimo ili svedemo na manju, podnošljivu meru.
Umesto da bežimo od problema i toplote, i požar koji sami izazivamo gasimo kofom vode, hajde da vidimo koja to konstruktivna rešenja možemo da primenimo i da se za njih kao građani zalažemo. Jedna reč - drveće.
Drvo ne troši struju, a hladi na više načina i daleko efikasnije nego bilo koji klima uređaj. Za njegove usluge potrebno je nešto zemljišta i prostora, seme i sadnice i potom briga i strpljenje dok ne porastu.
Kako i zašto drveće i zelene površine pružaju bolja i efikasnija rešenja od tehnoloških dostignuća savremenog čovečanstva?
![]() |
Efekat drveća i zelenila na temperaturu u gradovima. (Infracrveni snimak, Portland, SAD) |
1. Hladovina - prvi i najočigledniji efekat je da drveće zaklanja sunce svojim krošnjama. Ono čuva nas i naše domove od direktnog sunca i toplotnog talasa. Ali, to može i suncobran ili nadstrešnica, zar ne? Pa, nije ni blizu toliko jednostavno...
2. Da li ste tokom letnjih vrućina probali da pokvasite šešir i stavite ga na glavu? Biljke svakodnevno povlače vodu iz zemljišta koja potom isparava sa listova, trošeći okolnu toplotu. Samo ovaj proces, evapotranspiracija, obara temperaturu u okolini drveta za oko 0,6 stepeni Celzijusa.
3. Pored kratkoročnog hlađenja, drveće deluje i dugoročno. Kroz fotosintezu usvaja deo sunčevih zraka, vezujući ugljendioksid u vidu šećera i skladišteći sunčevu energiju za svoj život. Ovaj proces je suprotan sagorevanju fosilnih goriva i pratećem pojačanju efekta staklene bašte oslobađanjem CO2.
4. Drveće se ne usijava preko dana, pa su noći u blizini drvoreda i parkova hladnije. Sa druge strane, materijali poput betona, čelika i asfalta skladište više toplote, kojom potom zagrevaju naše neposredno okruženje. Savršeno jasno - kao što se kamen na plaži usija više nego trava i greje dugo nakon zalaska sunca. Uz jednu veliku razliku - taj isti kamen je sada ugrađen u zidove naših domova.
5. Blisko postavljene visoke zgrade sputavaju vetar, i uopšte, strujanje vazduha. Ovakav skučen prostor dodatno zarobljava i toplotu i sunčeve zrake. Široke ulice i trgovi sa drvoredima, parkovi i blokovsko zelenilo omogućavaju odavanje toplote i refleksiju sunčevih zraka natrag u atmosferu.
Ako je toliko razloga "za", zašto nam drveće nestaje pod naletom betona?
Vratimo se na onih nekoliko pomenutih preduslova za drveće u našoj okolini. Prostor. Za zelenilo u gradovima potrebno je odgovorno planiranje prostora i njegove namene. Lokalni planovi kao što je Generalni urbanistički plan Novog Sada do 2021. godine, postavljeni pre dugog niza godina, ne prate ekstremne klimatske pojave i izazove koje nam one donose. Štaviše, neobavezujuće smernice o zelenilu, nedosledno sprovođenje i naknadne izmene postojećih prostorno-planskih dokumenata po zahtevu privatnih investitora guraju živu gradskog termometra još po stepen na gore.
Šta to znači za nas?
Da svako drvo u neposrednoj okolini postaje važnije i vrednije za naš komfor nego sva parking mesta, tržni centri i druge tekovine savremenog potrošačkog društva.
Da se u okolnostima ograničenog prostora sve više sukobljavaju, sa jedne strane, potrebe i interesi građevinske industrije usmereni ka profitu, a opravdani radnim mestima, i, sa druge - interesi građana.
Da uz ovako sukobljene interese, bez praćenja planiranih izmena prostorno-planskih dokumenata i učešća građana na javnim raspravama ne možemo očekivati da će razvoj grada sam po sebi ići u pravcu u kom želimo.
Da ukoliko sada postavimo viziju našeg grada, možemo je dočekati i ostvariti za 20 godina. Prepoznavanje i razumevanje problema je jedan od prvih koraka ka tom cilju.